Rai Wolf: Najveća privilegija je živjeti od kreativnosti i raditi ono što voliš

Podijeli

Facebook
Twitter
LinkedIn

Raditi posao koji voliš, imati slobodu da kroz kreativnost izraziš sebe i pritom dobiti podršku publike predstavlja jedno od najvećih životnih zadovoljstava, ipak, popularnost na društvenim mrežama nosi i odgovornost, jer svaka javno izgovorena riječ i poruka koju kreator sadržaja šalje može imati uticaj na druge.

To je poručio je Vuk Mihajlović, poznatiji kao Rai Wolf, sa konferencije “Kompass” na panelu „Sharing is caring: Kako i kada šerovanje prerasta u društveno djelovanje?“, koji je moderirala Sara Dragićević.

„Znao sam da želim da budem kreativac. Znači, trebalo mi je to, jer ja sam završio turizam i hotelijerstvo i apsolutno se nisam pronašao u tome. Znao sam da mi treba nešto, neka vrsta, neki vid kreative, da izađe to iz mene“, ispričao je Mihajlović.

Njegovi prvi pokušaji na YouTubeu nijesu privukli veliku pažnju, ali je prelazak na kratku video-formu otvorio nove mogućnosti. Prvi značajniji uspjeh ostvario je objavljivanjem starog snimka u kojem imitira profesorku, a koji je za samo jedan dan dostigao oko 100 hiljada pregleda.

„I onda sam rekao: „Okej, okej, znači kapiramo se nešto. To je publika i ja, ja i publika“, prisjetio se Mihajlović.

Prepoznatljivost je vremenom izgradio kroz humorističke skečeve i likove inspirisane svakodnevnim situacijama, školom, porodičnim odnosima i društvenim pojavama.

„Roditelji, škola, ulica… Kad na sve to dodaš jedan začin, Balkan, ako se baviš ovim, teško je da ne nađeš ideju“, kazao je Mihajlović.

Prama njegovim riječima humor, nije samo način da zabavi publiku, već i svojevrstan mehanizam suočavanja sa svakodnevnim neprijatnostima i problemima.

„Upravo iz takvih situacija nastali su brojni likovi, među kojima je i kasirka Sanja. Nije to bio napad na kasirku Sanju, koja je neraspoložena, nego je to bilo kao: ‘Kuku, ja ću da umrem u ovoj situaciji! Ja umirem jer nemam sitno da kupim žvake’“, objasnio je Mihajlović.

Iako je stvaranje sadržaja počelo kao hobi i lična potreba za izražavanjem, vremenom je preraslo u njegov osnovni posao.

„Sad sam došao do toga, što je odlično i baš sam privilegovan, da mogu da biram s kim ću da radim, a da mogu da živim od toga. Znači, nisam bogat čovjek, ali mogu da platim račune, mogu da izdržavam sebe i to je meni jedan od snova bio, da od kreative živim“, rekao je Mihajlović.

Prema njegovim riječina profesionalizacija rada donijela je i izazove.

„Ja sam sad full u tom nekom fazonu, kao korporativan, gledam kad ću da postavim video, imam tad i tad, kad ću da snimam, kad ću da pišem. I to mi se izmiksalo baš sa nečim što je počelo iz čiste ljubavi i iz čistog hobija i potrebe“, kazao je Mihajlović.

Dodao je da je jedan od najvećih izazova kreativnog rada na internetu činjenica da uspjeh sadržaja često zavisi od algoritama, zbog čega broj pregleda može početi da utiče na doživljaj sopstvene vrijednosti i kvaliteta rada.

„Ako on prođe dobro, ti si bolji. Ako prođe loše, ti si gori. Što je prenezdravo da tako gledaš sebe i svoj rad“, kazao je Mihajlović.

Uprkos povremenom preispitivanju i zasićenju, naglasio je da ga u poslu zadržavaju ljubav prema stvaranju i podrška publike.

„Ne želim da se žalim jer su plusevi nevjerovatni. Da ti radiš nešto što je tebi srcu drago, da to ljudi vole i prihvate sa pozitivom i kao: ‘Može li još?’ To je za mene najveći mogući štrik životni“, poručio je Mihajlović.

Odgovornost prema publici, kako je objasnio, nastoji da pokaže i kroz sadržaj koji nije isključivo humorističan. Jedan od takvih primjera je video u kojem je otvoreno govorio o sopstvenom iskustvu sa depresijom i značaju traženja pomoći.

„Rekao sam sebi, relativno sam lokalno popularan, javna ličnost, ajde da to podijelimo, da možda nekom pomogne ili da neko čuje da nije sam“, kazao je.

Reakcije na taj video, kako je naveo, pokazale su mu da društvene mreže mogu biti prostor za razumijevanje, podršku i otvaranje važnih tema. Ipak, smatra da javne ličnosti moraju biti svjesne granica sopstvenog znanja, naročito kada govore o osjetljivim pitanjima.

„Bitno je da pričamo, ali bitno je s kim pričamo“, poručio je Mihajlović, naglašavajući značaj stručne pomoći kada razgovor sa bliskim osobama nije dovoljan.

Govoreći o budućim planovima, otkrio je da bi volio da se oproba u pisanju filmova i serija, što vidi kao prirodan nastavak svog kreativnog rada.

„Volio bih da napišem nekad neki film ili seriju. Eto, počeli smo neke pilote da pišemo, komičnog tipa, to je kao neki naš sitcom. Ali ko zna kako će i hoće li doći do toga, pošto opet to ne zavisi od mene“, kazao je.

„To mi je neki cilj. Ne znam kako ću do njega, ali evo, dan po dan“, zaključio je Mihajlović.

Više članaka

small_c_popup.png

KONTAKT INFORMACIJE

Telefon: 020/414-295
Mail: spucg@ucg.ac.me
Web adresa: www.spucg.ac.me
Adresa: Cetinjska br. 2, Zgrada Rektorata, Podgorica